uvijek na mreži

Nitko nije igrao nogomet kao Baka

Jedan jedini, to je bio Baka. Kad je došao u Hajduk rekoše “dobili ste velikog igrača, ali i veliki belaj”. O tom Mostarcu, koji je danas proslavio 58. rođendan, a dan prije sa Zrinjskim osvojio svoju prvu nogometnu titulu prvaka u Splitu se još pričaju legende. Baka je po cijele noći kockao, jednom je cijeli zadnji “sic” bio pun crnih kesa za smeće, a u njima milijuni dinara, bježao je iz karantene kada bi svojoj tadašnjoj djevojci Svetlani Kitić odnio čokoladu. Bilo je tih “belaj-priča” koliko vam srce želi, ali sve su one ostajale po strani kada bi se spomenula Sliškovićeva nogometna virtuoznost. Tko se ne sjeća onog gola protiv Sparte u 119. minuti, ili gola Tomislavu Ivkoviću, tadašnjem vrataru Crvene Zvezde, direktno iz kornera, ili onog protiv Torina s preko trideset metara… Ma, taj Slišković bio je jednostavno nogometni genij.
– Nitko nije igrao nogomet kao Baka – rekao je jednom njegov suigrač Ivan Gudelj.
Ovaj novinar može pričati o nekim doživljenim trenutcima, to nisu legendarne priče. Uoči jednog derbija s Partizanom, kao klinac pohitam prema kafiću u sklopu Hajdukovog stadiona. Uvijek sam se volio par sati prije velikih utakmica “šunjati” oko mjesta gdje bih možda mogao vidjeti igrače. I u kafiću, poznata faca. Trgnuh se, kad ono Baka. Sjedi, zapalio, pije kavicu, otpuhuje onaj dim i još ga zalio viskijem. Od uzbuđenja ga skoro nisam ni gledao, a konobar mi samo migne s osmijehom.
– To ti je Baka – reče.
Par sati kasnije, ne treba ni govoriti, bio je najbolji na terenu.
Tih godina Hajduk nije mogao do titule prvaka bivše države, ali uživali smo u danima na Poljudu, imali smo privilegij gledati Njega, mostarskog majstora. Ili jedna sličica sa malonogometnog turnira, u to vrijeme zimi bi se znali na Gripama sučeliti klubovi iz YU lige. Hajduk se posložio, protivnik napada, a Baka se prsima, tamo negdje na centru, okrenuo prema svojim vratima. I dirigira obranom. Drago Čelić i ostali trče lijevo-desno, a Baka dirigira. Čim bi netko loptu presjekao dodaj je Baki. Uskoro je otišao vani, postao idolom Zinedineu Zidaneu u Marseilleu, postao božanstvo u Pescari, a u Hajduk se vratio kao trener. Sjeo je na klupu umjesto Ivana Katalinića, nakon onog Hajdukovog tužnog ispadanja od Shelbournea. Stigao je u nekom prastarom automobilu, na njemu francuske tablice.
– Ovaj nije registriran barem deset godina – smijali su se, oni koji bi pogledali što Baka vozi.
Njega nikada nije bila briga za takve, za njega, sitne detalje, njega je uvijek zanimao nogomet. Bio je tada istovremeno izbornikom Bosne i Hercegovine i trenerom Hajduka. Čim je imenovan trenerom Hajduka jurio sam u Međugorje, na pripreme BiH. Našli smo se odmah na istoj liniji, desetak kratkih kavica, cigarete i nogomet. Tada je, pričajući o nogometu izrekao jednu, za mene, antologijsku. Jednu o kojoj nije vodio računa kada je bio igrač, ali bitna mu je kao treneru.
– Gospodin Rezultat je onaj koji te čini kraljevićem ili prosjakom – reče Baka, srkne kavicu i otpuhne dim.
Ne mogu reći da je ludi radnik, trener nekog germanskog mentaliteta. Ali, ima sluh, osjećaj, ima onaj “šmek” kakvog je imao kao igrač. Uvijek i svugdje obožavan, sjećam se detalja kada je na zimskim pripremama Hajduka morao s reprezentacijom BiH u Teheran na gostovanje, a fizioterapeuti Hajduka objesili su njegov portret na ogradu (večer prije nekoliko sati je pozirao) kako bi bio s njima.
Ni danas nisam prežalio zbog čega je smijenjen osam kola prije kraja te 2004/05, premda je Hajduk bio prvi. Sjećam se da je tadašnji predsjednik Branko Grgić, zajedno sa šefom struke Igorom Štimcem, objašnjavao kako mu se čini da je momčad u silaznoj putanji, kako Slišković neće izdržati.
No, sve je to iza nogometnog genija, sada ima i titulu prvaka. Sretan rođendan Blaže Sliškoviću. Veliki!
Komentiraj