Stih iz jedne poznate pop pjesme kaže:”..oduvijek je bilo budala i rata..”, ali neki od nas, unatoč tome što su se više pita uvjerili u istinitost navedenog, i dalje se čude i ratu i budalama. Nijednog ni drugog nažalost, ne fali. Prisustvovanje jednoj prezentaciji “čuda tehnike” zbog prijateljske podrške, opet me iznova navelo na razmišljanje. Naime, jedva dočekavši popuštanje mjera, spustiše se odnekud vješti govornici u jedan splitski hostel u kojem se takva okupljanja često organiziraju. Posuđe “bolje od Zeptera”, kuhalo na kojem se “krumpir skuha u tri minute” i masažna fotelja nova su čuda koji će jadni penzioneri na osam stotina rata kupiti “jer će im baš to sačuvati zdravlje”. Prezenter nepotrebno bučan, prilično vješt na riječima, na početku je okupljenima uz sveopće odobravanje, spomenuo kako se “što se njega tiče, maske mogu skinuti jer je sve to ionako izmišljeno”. Bez da kvalitetno i udahne, ubrzano je nastavio s iznošenjem svojih uvjerenja. Hajde što je on shvatio kako su ljekovi za tlak nepotrebna izmišljotina, a liječnici zbog toga “ružni, prljavi i zli”, ali meni ovako začuđenoj nikako da postane jasno odakle njemu i njegovoj pomoćnici toliko masnih naslaga posvuda po tijelu “kad oni samo zdravo kuhaju”. Da ne bi netko pomislio suprotno, (ne daj Bože da se izrugujem ljudima koji se muče viškom kilograma), ali uvijek mi se nekako činilo kako je osim teksta važna i slika. Ako npr. prodaješ proizvod zbog kojeg ćeš biti zdrav i bez kolesterola, nećeš imati povišeni tlak, ni šećer, valja tako i izgledati. Zdravo. Pretilost je bolest. Tako izgledaju i prezenter i njegova pomoćnica. Ali okupljeni odobravaju i zadivljeno plješću iščekujući svoje “obećane poklone” koje će dobiti nakon završetka prezentacije. Ne postavljaju nikakva pitanja, samo plješću. Tko je tu zdrav, a tko bolestan? Ništa. Pobjegla sam iz dvorane, ne dočekavši ni polovicu “eventa”. Ne znam koliko su novaca ljudi potrošili, ali sigurna sam da nisu otišli kućama bez ičega. Ima li kraja ovakvim pojavama? Ili barem, ima li kraja mom čuđenju? Nema. Gdje je problem? Pa u meni. Nikako shvatiti da je Zrinko onomad dobro otpjevao…oduvijek je bilo…znate već.