Putopis Elizabeth Suzane Kozina “Moja Afrika”
Dalmacijaonline narednih će dana, u sklopu dnevnika kojeg smo nazvali "Moja Afrika" pratiti boravak Elizabeth Suzane Kozina u Ruandi.
Elizabeth Suzana Kozina živi u Klisu i jedna je od najpoznatijih kliških poduzetnica, koja je inovatorica i vlasnica branda BiArtis. Dizajnirala je unikatne torbe, u koje su ugrađene originalne slike akademskih slikara i njima osvaja klijentelu cijelog svijeta. Torba BiArtis nalazi se i među izlošcima najvećeg privatnog muzeja torbi Tassenmusem Hendrikje u Amsterdamu.
Minute ženske mudrosti počela je zapisivati 2016. godine, te su iste objavljene u knjizi “Zato me niste razumjeli”, a u pripremi je i sljedeća knjiga.
Kao članica Lionsa dugi niz godina pomaže unutar Hrvatske, a sada je odlučila otići u Afriku.
O motivima puta progovorila je prije leta za Ruandu.
Nema veze što ja ne mogu toliko pomoći njima…ali mogu oni meni..ma kako vam god to zvučalo sebično..jer svako putovanje mijenja čcvjeka…oplemenjuje ga..širi vidike….postaje po meni bolji…a ja to želim…želim bit bolja…jer nikad nismo dovoljno dobri ….da nebi mogli bit bolji…To nije “moja Afrika”……to je…nešto sasvim drugo.
AFRIKA, DAN 1…nije moja Afrika…njihova je…al me moje srce povuklo vamo…sljedila samo želju…a tu logika i pamet prestaju…znam ja dobro da ne mogu pomoći puno…i kratko je mjesec dana..ali dat ću svoje znanje i vještine za školu…vrtić. …šta god …ne nisam zabrinuta što su me neki od vas pitali..da jesam nebi išla…nikad…čak su me pitali šta ako umreš…pa to nije onda moj problem….napravim problem nasljednicima kao i oni što su se namjerno obogatili da bi im napravili problem sritna sam jer sam baš tamo gdje želim biti…željna njihove kulture ..željna mog davanja… i udaha potpunog mira….a toga ovdje ima…eto zato sam tu….ljubav i rad….ostalo je meni nebitno..noćas sam sanjala pse . ..tisuću njih….kako me čekaju…meni je to znak…ma kako se drugi nasmijali na ovo…da je ovo vrijeme mog života gdje sam napokon za sve pogodila gdje ..kad i s kim trebam biti…Bože hvala ti.
AFRIKA, DAN 2… Djevojčica čije ime nisam razumjela. .djevojčica koja nije razumjela moje….djevojčica koja me privukla energijom na cijelom pazaru….koja ima samo malih 8 godina ….a velikih kao kineski zid….što radi….šije…šije za dnevnicu od par kuna kune…satima. ..ok …jel plačem …? iskreno ne….jer sam vidjela i gore…jel se preispitivam …iskreno da…za što? Za puno toga….za sve glupe stvari što sam kupila a ne trebaju mi….za sve što sam krivo odgovorila …a mogla sam pametnije…što bi Gibonni rekao….za tamo gdje sam bila a nisam htjela biti….za tuđe žalopojke što sam odslušala….a trebala sam ih odmah prekinuti da me ne zatruju svojom jadikovkom bespotrebnom….za ljude koje sam trebala zaobići čim su mi prvi put nešto zeznili…a davala i drugu i treću šansu…eto neću više…a zašto ako ne radi mene …to ću učiniti za sve djevojčice ovoga svijeta kojima ne znam ime al znam što rade. ..eto….da ovo što zovemo svijet bude napokon bolje mjesto…kad zaustavimo prvo “naše” najbliže sa glupostima pa možda …se dobrota prospe kao nešto što svi želimo….krenimo od nas samih…tu je početak…bar tako ja vjerujem…
Komentiraj