ROBERT RADOVANČIĆ: Ako nemaš šarma ili nisi “na laštik” teško da ćeš u ovom poslu biti dobar

Robert (Robi) Radovančić, catering & event manager u gastro grupi koja vodi splitski premium restoran Zrno Soli, poznata je splitska faca.

U ugostiteljstvo je Robi ušao s 23 godine kao konobar jer je, kako nam je otkrio, u to vrijeme odlučio da neće nastaviti svoj put svjetskim morima, a s druge strane konobarski posao je uistinu zanimljiv i omogućuje kontakt s mnoštvom, pa se pojedinci u njemu osjećaju kao riba u vodi. 

– Brodostrojar sam po zanimanju, pokušao sam ploviti, ali mi se pomorstvo u cijelosti nije svidilo. U to vrijeme bilo je par popularnih konobara po gradu pa sam  gledajući njih vidio sam sebe u sličnim situacijama.

U svom dugogodišnjem ugostiteljskom radu bio sam na različitim mjestima, a imao sam sreću da bih vremenom postajao i voditelj u tim objektima.

Bio sam tako konobar i voditelj u nekadašnjoj Opatiji Bradarić na Poljudu, poslije također konobar / voditelj u Nostradamusa. Kratko sam osjetio čari i tada splitskog No1 ribljeg restorana Noštromo, a vodio sam čak i jedan svoj objekt. Zadnjih 16 godina bio sam u restoranu Grašo, od čega zadnjih 10 kao voditelj, te sam u narodu prozvan Robi Grašo. Danas s ponosom ističem da sam dio Zrno Soli obitelji.

Kako je obitelj podnosila vaše obveze?

–    Imam dvoje djece i suprugu koja je moram to priznati, najveća žrtva ovog mog posla. Posao je takav da nema subote, nedjelje, blagdana, dolazi se kući u 2-3h ujutro. Supruga mi je uvijek bila poseban oslonac i moj najveći prijatelj pa je slijedom toga znala izdržati sve moje nedostatke vezane za vrijeme posvećeno obitelji. S druge strane ja sam uvijek bio toga svjestan, te se uistinu trudio da doslovno svaku slobodnu minutu poklonim obitelji. Obitelj je moja snaga i smisao mog života, a posao koji radim je moja druga ljubav, te mi je ugostiteljstvo “i posao i hobi”. 

Gdje god ste radili ili “šefovali” radnici su vas voljeli.

U čemu je tajna?

–    Tajna je uvijek ista, trebaš biti dobar, pošten i iskren, a to sam se uvijek trudio, te ću tako i nastaviti. 

Moraš biti pažljiv prema drugome, prema svim ljudima, kako kolegama, tako i klijentima.

Treba shvatiti da smo mi jedna vrsta obitelji, a obitelj je nešto najuzvišenije, te u njoj treba vladati sklad i mir, pa kad se to postigne onda nikakve bure ni oluje ne mogu narušiti naš odnos. 

Možda sam u životu samo jednom dao otkaz ili ga je netko zbog mene dobio. Nikad mi nitko nije rekao da sam arogantan, ili ne daj Bože bezobrazan kao voditelj. Često su mi gosti znali reći da sam mogao biti psiholog, a to mi je zvučalo kao kompliment.

Jednostavno, volim ljude i u odnosu s njima dobro se snalazim. 

U restoranu Grašo ste proveli najduži staž, organizirali ste više od 200 vjenčanja?

– Punih 16 godina sam proveo tamo i kad se Zoran Grašo odlučio povući iz tog posla, ja sam morao dalje. Bilo je prekrasno raditi s obitelji Grašo koja mi je naravno vrlo brzo postala jedna vrsta moje obitelji.

Odgovornost je bila velika, pogotovo kod vjenčanja, za koja pitate.

Mladenci koji dolaze na razgovor glede svadbe pretežito su jako nervozni, a moj zadatak je da ih umirim i u njihov najvažniji životni događaj uvedem opuštene poput zaigrane dječice. Tako sam stekao puno poznanstva, a imam i puno lijepih sjećanja. Neka poznanstva su prerasla i u prijateljstva.

Jedno od takvih je sigurno kad smo organizirali vjenčanje nekadašnjem vrataru AC Roma koji je oženio Splićanku. Kako sam ja vatreni navijač AC Roma, a mladoženja nije imao pojma o tome, umjesto šampanjca dobrodošlice priredili smo koktele u bordo i žutoj boji, bojama rimske vučice, naš Duple je bio DJ, a na repertoaru su bile pjesme sa San Rema, ali naravno i himna Rome.

Mladoženja je bio pozitivno šokiran, ushićen.

Pored toga u restoranu Grašo sam svjedočio najboljim glazbenim trenucima jer Petra ne treba puno nagovarati da sjedne za klavir, a često bi mu se pridružili prijatelji glazbenici. Ma, jednom riječju, bilo je to divno vrijeme.

Od Nove Godine ste postali dio tima koji vodi poznatu i priznatu splitsku gastro priču – restoran Zrno Soli i odnedavno bistro Splitska Coffee & Co.

S obzirom da ste već prilično toga ostvarili, u čemu pronalazite motivaciju za nove kreativnosti?

–    Razgovor s vlasnikom Ivom Vrdoljakom, kojeg godina poznajem kao meni dragog čovjeka, bio mi je za početak sasvim dovoljan da pronađem motivaciju. Sviđa mi se njegova gastro priča, a svidjela mi se i njegova vizija napredovanja tvrtke. Činjenica je da će se ovim lokalima 2020. pridružiti i treći za koji također svi vjerujemo da će biti premium.

U svemu tome sam vidio sebe i vjerujem da ću, iako iza sebe imam zavidno iskustvo, doživjeti u narednim godinama krunu vlastite karijere.

Razlika od dosadašnjih poslova na kojima sam bio je što sam prije sudjelovao od samog početka, pa sve do kraja, u cijeloj izvedbi, a sada sam fokusiran samo na određeni dio i mogu se njemu maximalno posvetiti jer imam sreću da imam prekrasne kolege s kojima već skladno gradim jednu lijepu priču.

No, danas treba pratiti sve svjetske trendove, ugostiteljstvo stalno napreduje, treba se educirati o vinima i svim drugim pićima, hrani, načinu usluge, itd., a i opet, ako nisi nasmijan i dobre volje, ako u sebi nemaš šarm ili kako ja volim reći “laštik”, da ideš naprid, nazad, popuštaš, daješ, teško ćeš biti dobar, neovisno o završenoj školi ili nekim drugim vlastitim prednostima.

Pobjednici su oni koji imaju sve, a kako nitko nema sve, danas pobjeđuju samo oni koji funkcioniraju kao TEAM jer skupina najboljih u svom segmentu može odgovoriti svakom zahtjevu i svakom zacrtanom cilju.

Upravo to mi možemo, naš TEAM može odgovoriti svakoj vašoj gastro želji, te vam suradnju s nama učiniti bajkom.

Nama na čast – Vama u slast – zaključio je Radovančić.