Silvana Skopljanac: Glumila sam lik ”pjevačice u usponu”, a danas mogu izvoditi glazbu koju volim!

Grafička dizajnerica i glazbenica Silvana Skopljanac nakon duže pauze ponovno se vraća na glazbenu scenu. Razgovarali smo s njom ovih dana i prisjetili se njenih početaka u nekadašnjoj kultnoj TV emisiji.

 Poznata si bila devedesetih po ulozi u serijalu Jel me netko tražio, bila si ona preslatka ”pjevačica u usponu”?

– Kad u bilo kom kontekstu spomenem tu seriju koju je tih ranih dvedesetih producirao HTV, svima se nekako razvuče osmjeh: Nekima jer se sjete tih vremena kada je TV produkcija imala “Jel me netko tražio” i “Sedmu noć”. Te su emisije bile su jako gledane. Drugi se nasmiju jer se ne sjećaju konkretno tog serijala, ali im je poznata serija “Nad lipom ..” koju je posljednjih nastavila snimati i emitirati NOVA TV i neobično im je smjestit me u takav žanr, obzirom da je moj život po povratku u Split krenuo sasvim drugim stazama – kazuje nam Silvana.
– Meni je osobno to bio jedan divan period života, pun optimističnih planova, kakvi već i jesu planovi kad si u dvadesetima. I ne samo meni. Bilo je u to vrijeme dosta glazbenika iz Splita kojima je, kao i meni, bilo praktičnije barem privremeno preselit u Zagreb nego svako malo putovat iz Splita. Naravno stekla sam i nova poznanstva i prijateljstva od kojih neka i danas traju. Sličilo je to pomalo na studentski život (Iskoristila sam boravak u Zagrebu i za Grafički studij), ali se ipak živilo nekako bezbrižno. Pridružila mi se i sestra Dunja nedugo nakon što sam krenula sa snimanjem emisije, pa je i ona surađivala sa zagrebačkim glazbenicima. Njen je glazbeni žanr otpočetka bio jazz.

Nakon toga si snimala neke pjesme koje nisu bili onog žanra kojeg ti ustvari najviše voliš. Toj vrsti glazbe se sada vraćaš. O čemu se radi?
– Zapravo, u to vrijeme ni sama nisam bila sigurna kakvim glazbenim putem krenuti. Sviđao mi se jazz, blues, soul…Moj je glazbeni ukus, svjesno ili nesvjesno, kreirala najvećim dijelom moja sestra Dunja. Ipak, voljela sam i osjećala i naš dalmatinski melos, a kao klinka pjevala sam i u ženskoj klapi. Nastupila sam i na Melodijama Jadrana 1993. sa simpatičnom pjesmom “Ne dam Split za cili svit”. I stvarno mi je bila čast nastupit na Splitskom festivalu, nisam odolila. Pjesma se i danas zavrti na radiju, osobito za Sudamju i to me baš veseli. U to je vrijeme cvala produkcija ”dance glazbe” pa jedino što samu to vrijeme u Zagrebu uspjela realizirati bila je glazba najbliža tom trendu. Autorski tim s kojim sam imala priliku surađivati radio je s dosta pjevača koji su s takvim stilom pjesmama napravili temelje za ozbiljne karijere. Međutim, nisu bile za mene. Bila sam neuvjerljiva a publika to prepozna.
Danas, popriličan broj godina kasnije, kada sam rasterećena mladenačkih ambicija, kada glazba može bit isključivo užitak, a ne izvor egzistencije, pjevam ono što volim i u čemu sam se svih ovih godina zaista pronašla. Sve što volim vuče korijene još iz djetinjstva kada su se doma vrtile longplejke Elle Fitzgerald, Arete Franklin, Billie Holiday i dr..

 Okupila si glazbenike? Imate zanimljivo ime.
– U imenu Silvana & JJ trio, zapravo su još J – maestro Jurica Karuza, pijanist, te drugo J – Jadran Dučić Ćićo, bubnjar. Obojica izvrsni profesionalci kojima je ova glazba u krvi, a iza sebe imaju ogromno iskustvo, te suradnje s vrhunskim pjevačima, bendovima i orkestrima.

Kakvi su ti glazbeni planovi, imaš li neke ciljeve koje si sebi postavila?
– Ono što me život naučio je da ne treba pretjerivati s planiranjem. Obično ispadne nešto sasvim treće, neplanirano. Ali nekakvih zamisli imam. Zapravo više su smjernice za glazbeni izričaj, pronalaženje nekog originalnog zvuka, a s jedinom svrhom da su zanimljive i ugodne i nama i publici. Sve ostalo, kako i ako bude..

 

 Gdje ćemo te slušati u narednom periodu?
Evo  baš 30.11., u petak ćemo nastupiti u Oštariji Viđak. To je poznata konoba pravog splitskog štiha u kojoj ćemo se u jednoj toploj atmosferi predstaviti s repertoarom koji će vjerujem biti vrlo zanimljiv.
Slijedeći nastup je na otvorenom, u adventskom ugođaju u zoni OLOLO ispred Galerije umjetnina i uz famozne kućice – 13.12. To me posebno veseli jer će bit i božićnih pjesama, onih divnih iz vremena Deana Martina i Franka Sinatre. Adventsko vrijeme mi je nezamislivo bez tih pjesama i nikad mi ih nije previše koliko god neki grintali da je pretjerano!

Facebook Comments