Srednja škola je, kažu, najbolje razdoblje života. Već gotovo godinu dana život srednjoškolaca ne izgleda onako kako bi trebao. Za većinu nas nema školskih klupa, nema zajedničkih velikih odmora, nema druženja – barem ne onakvog na kakvo smo navikli.
Mladima je potreban doticaj s vršnjacima i socijalni kontakt, u školi ga kako-tako dobivamo, ali većina odnosa razvija se van škole. U zadnje vrijeme, niti smo u školi, niti možemo igdje van škole. Pa, kako izgleda druženje srednjoškolaca u doba nezapamćene krize?
Tradicionalne kave prije i / ili poslije nastave zamijenili smo Zoom sastancima, svatko iz svoje sobe sa svojom kavom. Sjedenje u kafićima morali smo naučiti zamijeniti sjedenjem na klupama parkova. Da ne bude sve tako crno, ako ništa, ovaj nas je light lockdown barem natjerao na veću fizičku aktivnost. Naime, s obzirom na hladnije vrijeme zadnjih nekoliko dana, sjedenje vani na klupama poprilično je hrabar potez – lakše je besciljno šetati gradskim ulicama za koje nismo ni znali da postoje jer nikada nismo imali priliku onuda proći. Po ovome što čujem od vršnjaka, mislim da je svatko od nas osmislio barem jednu stvar koju će odmah napraviti čim se otvore škole, kafići, restorani…
Ovakav nas je oblik druženja fizički udaljio, ali i zbližio, barem u pogledu međuljudskih odnosa. U ovoj smo situaciji pokazali koliko nam je stalo do kontakta s određenim ljudima – toliko da smo se spremni po orkanskoj buri obući i izaći šetati s coffe to go u ruci.
Bilo kako bilo, ipak se nadam da ćemo coffe to go što prije zamijeniti s coffe to stay, besciljne šetnje s besciljnim cjelodnevnim sjedenjem na štekatima kafića, a niske temperature suncem i toplinom. Mislim da govorim u ime svih mladih na svijetu kad kažem da jedva čekamo povratak na staro normalno, čisto da napokon doista iskusimo to čuveno najbolje razdoblje života.