uvijek na mreži

Fra Vjekina termosica poput najvećeg blaga

AFRIKA 5. dan….dakle ja se nalazim u misijskom centru oca Vjeke Ćurića…koji je pokrenuo cijeli projekt…danas ga vodi fra Ivica Perić…Oca Vjeku su ubili 1998…i to iz trećeg puta…u automobilu..Ubili su ga jer je pomagao potrebitima…Ubili su ga ..jer je previše davao ..zvali su ga ruandski Šindler…Fra Ivica je došao po mene u autu od fra Vjeke u kojem je ubijen…rupe od metaka su itekako dan danas vidljive..Dirljivo mi to bilo…taj čin fra Ivice da vozi to auto na spomen za sve što je fra Vjeko prošao …ja to zovem poštovanje i ljubav…Kako ustajem jako rano molila sam da mi daju termosicu za kavu .da ne dižem kuhara u 5….jer uz kavu pišem…i dobila sam je…al ne bilo kakvu…od fra Vjeke…njegovu…svaku večer s ljubavlju napunim tu termosicu…i ujutro je koristim…i razmišljam o njemu…vidi li od gore koliko je uspio…vidi li koliko njegov se san ispunjava…vidi li kako jedna mala s Klisa nosi tu termosicu..ko sveti gral…i zahvaljuje mu beskrajno…vidi li sada da pišem o njemu…vidi li da se fra Ivica brine o 600 djece da imaju svaki dan obrok../ jer ovdje djeca jedu samo dva do tri puta tjedno/….vidi li da me rasplakao onako ljudski na svoj život…i zna li da nas ima još koji želimo dati dio sebe njegovom snu…pa fra Vjeko do susreta na nebu…hvala ti za sve….termosicu čuvam ko najveće blago…

 

 

Komentiraj