Sredinom ožujka prošle godine učenici su se susreli s dosad neviđenom
situacijom – nastavom od kuće. Da mi je itko ikada rekao da ću odlazak u školu
zamijeniti odlaskom u praznu prostoriju u stanu, da ću dizanje ruke za odgovor
na pitanje zamijeniti paljenjem mikrofona na Zoomu i Teamsu – nazvao bih ga
ludim. Međutim, dogodilo se – prilagodili smo se – preživjeli smo ili još
uvijek preživljavamo. Vjerujem kako svaka strana medalje ima dvije strane.
Jedna je ona bolja i uljepšana, a druga je ona realna, a o situaciji u kojoj se
nalazi ovisi kojoj ćemo strani više dati na važnosti. Pa, evo kratke usporedbe
dva modela nastave – s prednostima i nedostacima i jedne i druge.
1. Organizacija vremena i ispit odgovornosti
Učenici, pogotovo srednjoškolci, a i studenti redovito se suočavaju s
potrebom za samostalnošću i kvalitetnom organizacijom vremena o čemu na kraju i
ovisi uspjeh učenja. I dok klasičan oblik nastave brusi kvalitetnu procjenu
vremena potrebnog za učenje i spremanje ispita, nastava na daljinu donosi i
dodatan izazov – od nas iziskuje zrelost i ozbiljnost u gotovo samostalnom
shvaćanju gradiva. Koliko je to dobro – nije, ali, ako ništa, učenici su od
doma primorani sami organizirati svoj dan, makar i u samo četiri zida što
je određeni ispit odgovornosti za svakog pojedinca.
2. Potreba za druženjem
Sviđalo nam se ili ne, htjeli mi to ili ne, provođenjem šest-sedam sati
dnevno, pet puta tjedno stvorimo određeni odnos s ljudima oko sebe, s razrednim
kolegama. Ta potreba za druženjem jedna je od temeljnih potreba nas mladih jer
– bez druženja nema ni stjecanja iskustava, a bez iskustava nema sazrijevanja
pa kakav je to onda (budući) odrastao čovjek ako nema ni iskustvo ni zrelost?
Ove je godine druženje dobilo novo značenje, uz razmak od dva metra, masku na
licima prijatelja i slične mjere koje su nam postale svakodnevica. Iako je na
neko vrijeme prestala potreba za dolaskom u škole, potreba za druženjem i dalje
postoji. Većina mladih u posljednjih je gotovo godinu dana upoznala nove
internet servise za komunikaciju pa su tako sve češće Zoom meeting kave,
Discord trač partije i slično. Dakle, kad ima volje – ima i načina, čak i u
doba korone.
3. Realno ocjenjivanje i realno znanje
Jedan od češćih argumenata koji ide u prilog nastavi licem u lice je realno
znanje koje se stječe u školama i nerealne ocjene koje se stječu prilikom
školovanja na daljinu. Uzimajući ovo kao važeći argument, podrazumijeva se da u
fizičkoj školi dobivamo ocjene razmjerne našem znanju. Čini mi se da je takav
stav pomalo utopijski s obzirom da, složit će se sa mnom većina srednjoškolaca,
ocjena ne mora biti mjerilo znanja već splet više ili manje sretnih okolnosti.
Da, u nastavi na daljinu ocjene su bolje i vjerojatno, gotovo sigurno, nisu u potpunosti
realne, ali – nije u ocjenama sve. Realno gledano, predbacivati učenicima za
iskorištavanje prilike bilo bi licemjerno i glupo jer, znamo, prilika čini
lopova. Prema tome, na učiteljima, nastavnicima i profesorima je osigurati što
realnije provođenje ispita, na učenicima je da pokušaju varati, a na
profesorima je – opet – da ih/nas uhvate. Pa sad…
4. Mogućnost sudjelovanja na nastavi
Istina je da nastava u školama omogućuje jednake uvjete za sve, makar u
pogledu dostupnosti raznih digitalnih alata, interneta i sl. S druge strane,
škole bi i u ovakvim neplaniranim i nezavidnim situacijama trebale opremiti
domove svojih učenika barem osnovnim potrepštinama vezanih uz mogućnost
sudjelovanja na nastavi – nitko od škola ne očekuje da učenicima dijele
Macbookove od 10+ tisuća kuna, ali prosječno je prijenosno računalo i više nego
prihvatljive cijene.
5. Čuvanje sebe i drugih
Bilo kako bilo, prioritet je definitivno očuvati zdravlje nas i svih ljudi
oko nas, makar ako se od nas očekivalo sjediti ispred laptopa umjesto ispred
ploče. Ne, situacija nije idealna ni zavidna, a tvrditi da je online nastava
bolja od offline nastave bilo bi nesmotreno i priglupo. Vjerujem da će
se učenici što prije vratiti u školske klupe, ali ovo je trenutno maksimum koji
se, u pogledu obrazovanja, može napraviti. A pitanje je koliko je dobra
alternativa nastava uživo ako na snazi ostaju sve dosad donesene mjere za škole
i fakultete. Da zaključim, takozvani model C, odnosno nastava na daljinu za
sve, koja nas je zatekla prošle godine nije bila idealna. Sve je tada bilo
pripremljeno preko vikenda jer je situacija tako nalagala. Da, ocjene su bile
bolje. Ne, ocjene nisu bile realne. Da se razumijemo, učenicima doista je
mjesto u učionicama, ali ne u ovakvim okolnostima. Radi se o elementarnoj
procjeni rizika i sagledavanju šire slike za što se toplo nadam da je većina
ljudi ipak sposobna. Vjerovali u virus ili ne, niti jedna teorija zavjere ne
može se ispitivati ugrožavanjem ljudskih života. Jedino ispravno rješenje u
ovoj situaciji doista je online nastava, ali puno bolje uređena nego što je
dosad bila. Vremena je bilo na pretek.
U nadi da ćemo se uskoro opet svi zajedno gužvat na hodnicima bez straha,
želim sretno i uspješno drugo polugodište svim učenicima i studentima.
*Komentar je stav autora.
Komentiraj