uvijek na mreži

NIKŠA SVILIČIĆ: Vjerujem da će ljudi imati želju vidjeti što se krije na Zadnjoj postaji, svetoga imena Ljubav

Krajem prošle godine nagrađivani autor, sveučilišni nastavnik, glazbenik, redatelj i trostruki doktor znanosti Nikša Sviličić objavio je svoj drugi roman “Zadnja postaja Ljubav”.

Mjesec je dana od izlaska  drugog romana. Kakvi su prvi dojmovi čitatelja?

Roman “Zadnja postaja Ljubav” u prodaji je od sredine prosinca 2020. i moram reći da sam jako zadovoljan s reakcijama onih koji su je pročitali. Posebno me oduševilo to što su čitatelji uspjeli proniknuti u neke “skrivene” poruke i situacije u romanu za koje sam mislio da su intimne i tako dobro “zakopane” u tekstu, da nema šanse da ih netko skuži. Uglavnom, “Zadnja postaja Ljubav” se otisnula u svijet i zasada je sve i iznad mojih očekivanja, što me ispunja velikim zadovoljstvom. Moram priznati da je neopisiv gušt kad se ljudi koje ne poznajem jave na mail i kažu da su pročitali knjigu i da im je baš super…

“Druga strana slutnje” je proglašena najboljom knjigom u 2018. godini, a kažu da je najteže ponoviti uspjeh. Kad ste se primili pisanja novog romana, jeste li o tome razmišljali na takav način i koliki je to možda teret bio za vas? 

Uspjeh knjige “Druga strana slutnje” došao je i od publike i od kritike, što je prava rijetkost. Ugodno me to iznenadilo jer je ta knjiga, de facto, moj prvi izlazak u prozni tekst i naravno da sam imao stotinu strahova na kakve će reakcije naići kad dođe u knjižare. Do sada sam napisao desetak znanstvenih knjiga i sveučilišnih udžbenika, ali pisanje proznog teksta traži posve drukčiji pristup i strukturu promišljanju i pisanju. Inače, mislim da je “recept” zbog kojeg je “Druga strana slutnje” imala dobre kritike dijelom i u tome što je moja način pisanja nešto između proze i filmskog scenarija, što se izgleda svidjelo čitateljima. Uz sve to mislim da je vrlo važan i narativ romana jer se radi o tri gotovo nevjerojatne priče koje su se zaista dogodile, a ja sam ih samo zatočio u vremenu i pretočio u tekst. Mislim da nema osobe koja je pročitala roman, da me nije pitala kad i gdje su se dogodili događaji iz knjige, pa već spremno pošaljem dokumentaciju tih zbivanja koje sam godinama pratio i čekao da dozriju u meni, kako bih ih mogao preseliti iz glave i srca na papir. Relativno nedavno sam baš razgovarao s kolegom i prijateljem redateljem Rajkom Grlićem kojem se Druga strana slutnje jako svidjela, pa smo diskutirali o tome kakav je potencijal knjige za filmsko uprizorenje. Nekada, naime, neki prozni tekstovi savršeno funkcioniraju na papiru, ali nemaju onaj čarobni dodatak da bi od njih nastao odličan film, a ponekad bude sasvim obrnuto. Vrag je, kao i kod svega – u detaljima! Kad sam počeo pisati novi roman “Zadnja postaja Ljubav” imao sam osjećaj odgovornosti da mora biti u rangu s prvom knjigom i to mi je zaista u prvo vrijeme bilo nevidljivi teret. Kasnije, kad su se svi moji likovi i zapleti počeli “pretakati” iz glave na papir znao sam da će biti još jedna rado čitana knjiga. To jednostavno u jednom trenutku osjetiš cijelim bićem… Onaj duboko intimni osjećaj da biste i sami željeli pročitati knjigu koju ste upravo napisali, e takva je meni “Zadnja postaja Ljubav”.  

Svi koji su pročitali prvi roman sigurno će pročitati i novi “Zadnja postaja ljubav”, ali me zanima kakvu biste poruku poslali onima koji se do sada nisu upoznali s vašim pisanjem  – zašto vas čitati – što biste kazali?

Ja se nadam da će čitatelji kojima se svidio prvi roman imati želju vidjeti što se to krije na Zadnjoj postaji, svetoga imena Ljubav. Mislim da će svaki čitatelj nakon zadnje pročitane rečenice u knjizi još dugo ostati mislima nad Njom, zadovoljan što ju je pročitao. Znate onaj fini feeling kad kažete: osjećam se dobro i ispunjeno jer sam nešto vidio/pročitao/poslušao što me natjeralo na razmišljanje i tako posredno oplemenilo. Mislim da će “Zadnja postaja Ljubav” kod čitatelja usplahiriti one zapečaćene odaje srca, tajni, strasti i ponosa. A tamo gdje je taj trio u suživotu, sve je moguće! Što se tiče stila, imam uvijek samo jednu ideju dok pišem – čitatelju mora biti zanimljivo. Dakle moj stil je: fabula tj. narativ iznad svega! Imao sam priliku u životu pročitati metre i metre polica knjiga s kojima sam se mučio jer je, eto, pisac faca, pa tko sam ja da kažem da mi je neka primjerice kultna knjiga dosadna do zla Boga? Upravo zbog toga nastojim uvući čitatelja u interakciju s mojom pričom. Želim ga natjerati da razmišlja što bi on napravio da se nađe u situaciji u kojoj se našao glavni lik, a taj se recept zasada pokazao jako dobrim. Da se vratim na vaše pitanje, rekao bih da svi čitatelji kojima se svidjela “Druga strana slutnje” mogu očekivati sličan “rukopis” i u „Zadnjoj postaji Ljubav“ jer dijele sličan dubinski senzibilitet, poetiku i ritmiku rečenice. Inače, često me pitaju gdje se može nabaviti knjiga, pa preporučam najjednostavniji način, narudžbom u web knjižari na adresi: www.funditus.hr

Neno Belan je glazbenik s kojim ste posljednjih mjeseci dosta dobri, barem smo stekli takav dojam  prateći vas na društvenim mrežama. Ima li nešto čime biste nas obradovali?

Jedan od domaćih glazbenika s čijem sam glazbom odrastao još od vremena Đavola i kojega jako cijenim je Neno Belan. Moj dragi prijatelj Tomislav Mrduljaš, on i ja smo se ljetos, između dva lockdowna, družili u Komiži. Svirali smo, plovili, družili se i slavili život… Neno je još prije više od godinu dana gostovao na mom kantautorskom albumu pod etiketom Aquarius recordsa i otpjevao moju pjesmu „Duži put do doma“. Pjesma je na tragu Bitlsa, Simona i Garfunkela i Đavola, s prstohvatom Balaševićeve poetike. Mislim da je melodična i lako „ulazi u uho“, a Neno joj je svojim prepoznatljivim vokalom udahnuo dodatnu dimenziju, na čemu sam mu jako zahvalan. Inače, imam u pripremi i neke nove suradnje s njim na polju filma, ali o tom po tom…  

Što je novoga općenito na području glazbe za koju znamo da je vaša velika ljubav?

Zapravo čekam da malo olabave protupandemijske mjere i potresi pa da napravimo promociju spomenutog albuma „Duži put do doma“. Na albumu je trinaest mojih kantautorskih pjesama koje sam dugo nosio u sebi i baš mi je drago da su konačno dobile, kako to sjajno Mile Kekin kaže: naslov, cijenu i „bar“ kod. Trenutno postrojavam tuge, misli, osjećaje i mirise te pripremam novi kantautorski album, a tome se jako veselim. 

Komentiraj