Svjetski dan limfedema obilježava se diljem svijeta 6.ožujka,
još od 1994.godine, a premda je bolest prisutna i kod nas, u
Hrvatskoj se o limfedemu još uvijek vrlo malo zna.
Stoga su Ojdana Koharević i Ivanka Vlajkov Perica, predstavnice
Inicijative ‘Život s limfedemom’ drugu godinu za redom
podsjetile javnost, ali i zdravstvene institucije o potrebi
bolje zdravstvene skrbi oboljelih.
Limfedem je bolest usporenog limfnog sustava, odnosno
prekomjernog nakupljanja limfe u organizmu, a može ga uzrokovati
genetski poremećaj, kirurški zahvat najčešće kod onkoloških
bolesnika, te druge traume. Manifestira se kao oteklina-edem
pojedinih djelova tijela, a u liječenju je uz redovitu
tjelovježbu, druge fizičke aktivnosti poput plivanja, brzog
hodanja, te prilagođenu prehranu, presudna kompletna
dekongestivna terapija kojom se eliminira višak tekućine iz
organizma. Terapija uključuje ručnu limfnu drenažu, bandažu s
kompresivnim zavojima te nošenje kompresivnih čarapa.
‘Limfedem nije smrtonosna bolest, no život s limfedemom je moguć
isključivo uz redovito provođenje kompletne terapije, a velike
pauze u terapiji mogu imati ozbiljne posljedice pa čak i
ugroziti život pacijenta.’ kažu u Inicijativi.
Drugi veliki problem je nedostatak stručnjaka specijaliziranih
za ovu bolest što se najbolje oslikava u činjenici da u
Hrvatskoj, za razliku od susjednih zemalja EU regije, nema
specijalista limfologa već oboljele uz svoju osnovnu
specijalizaciju, liječe većinom fizijatri, a manje vaskularni
kirurzi i dermatovenerolozi.
S obzirom na preopterećenost našeg zdravstvenog sustava,
nemogućnosti provođenja odgovarajuće terapije u bolnicama,
pacijenti su primorani plaćati skupe terapije u privatnim
ordinacijama i klinikama. Tako se cijena jedne ručne limfne
drenaže s bandažom kreće od 250 do 300 kuna, što znači da za
mjesec dana terapije oboljeli od limfedema samo za limfnu
drenažu mora izdvojiti od 3.000 do čak 7.500 kuna.
Među oboljelima je i veliki broj onkoloških bolesnika koji,
razumljivo je, imaju prednost u terapiji, što dodatno produžava
ionako duge liste čekanja. Težak položaj oboljelih od limfedema
prošle je godine dodatno otežan pojavom covida i
preusmjeravanjem terapeuta i liječnika u covid bolnice.
‘Cijenimo napore zdravstvenog osoblja, liječnika i terapeuta, te
razumijemo teškoće u zdravstvenom sustavu, pogotovo od pojave
pandemije, no mi oboljeli od limfedema osjećamo se kao građani
drugoga reda jer nam se zbog sporog liječenja i predugih lista
čekanja uskraćuje jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na
zdravstvenu skrb. Ovo pravo datira još iz 1948. godine kada je
Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila Opću deklaraciju o
ljudskim pravima, a u preambuli je navedeno kako je uživanje najvećeg mogućeg zdravstvenog standarda jedno od temeljnih prava
čovjeka bez razlike u rasi, religiji, političkim i drugim
uvjerenjima…. Na žalost, više od 70 godina od donošenja te
deklaracije, zdravstvena skrb nije dostupna svima.- poručuju iz
Inicijative ‘Život s limfedemom’.
Predstavnici Inicijative apel će uputiti nadležnim zdravstvenim
ustanovama i institucijama, a o teškom položaju oboljelih od
limfedema izvijestit će i najviša državna tijela, Sabor i Vladu RH.